Friedrich von Schmidt i Herman Bollé: katedrala u Zagrebu

Friedrich von Schmidt i Herman Bollé: katedrala u Zagrebu, restauracija 1879. – 1906.

            Teorijsko proučavanje zagrebačke katedrale započinje u drugoj polovici XIX. stoljeća, a 1874. godine u tekstu Nekoliko rieči o stolnoj crkvi zagrebačkoj biskup Strossmayer razvija prvi konkretni program njezine restauracije, a posao je, njegovim zalaganjem, dodijeljen Friedrichu von Schmidtu koji u projektu iz 1878. godine predviđa monumentalno dvotoranjsko pročelje u stilu rane gotike, dodavanje brojnih fijala na bočnim stranama i temeljitu pregradnju unutrašnjosti. Zvonike sa zatvorenim „francuskim“ kapama vjerojatno projektira po uzoru na crkvu St. Pierre u Caenu. Budući da je Schmidt projektirao brojne građevine u različitim dijelovima Monarhije, i na ovoj je restauraciji Herman Bollé bio voditelj radova.


Bollé se u početku pridržavao Schmidtovih projekata, nakon potresa 1880. godine ih je dorađivao, da bi ih naposljetku radikalno promijenio. On rastvara pročelje i mijenja kape tornjeva (djelomično prema tornjevima katedrale sv. Stjepana u Beču postavlja kasnogotičku otvorenu „njemačku“ kapu - Masswerkhelm), dodaje luk iznad rozete, mijenja središnje prozore i dodaje konzole s baldahinima ispod kojih su postavljene figure svetaca, sjevernu stranu ojačava kontraforom kakav je dotad postojao samo s južne strane, dodaje sat na tornjeve smanjujući time prozore, ali ističući vertikalnost, dograđuje fijale iznad srednjovjekovnih kontrafora, ali i dodaje trokutaste zabate, izjednačuje visinu krovišta i prekriva ga polikromiranim glaziranim crijepom, uklanja portal iz 17. stoljeća zamjenjujući ga neogotičkimitd. Pri ovoj, ali i pri kasnijim restauracijama Bollé se oslanjao na načelo čistoće stila koje je usvojio od svojega učitelja Schmidta, a povodio se i za Viollet-le-Ducovim naukom o umjetnosti građenja.

Restauracija zagrebačke katedrale bila je najveća restauracija toga doba u Hrvatskoj koja je značajno obilježila karijeru Hermana Bolléa (iako je zbog nje bio snažno kritiziran) jer je riječ o najvažnijem neogotičkom zahvatu u Hrvatskoj.