Ferdinand Fellner i Hermann Helmer: Hrvatsko narodno kazalište

Ferdinand Fellner i Hermann Helmer: Hrvatsko narodno kazalište, Trg maršala Tita, 1895.

            Budući da su kazališta u XIX. stoljeću, a osobito u njegovoj drugoj polovici, bila vrlo značajna mjesta okupljanja, podizala su se u svim većim europskim gradovima, a bečki atelje Fellner&Helmer imao je najviše narudžbi za projektiranje kazališta pa je dobio posao i u Zagrebu kada je odlučeno da Hrvatsko narodno kazalište treba iz malene i dotrajale zgrade na Markovu trgu premjestiti na novu lokaciju i u novu zgradu. Lokaciju na kojoj je nova zgrada Hrvatskoga narodnog kazališta izvedena uvjetovala je kulturna, odnosno financijska politika bana Khuen-Héderváryja. Prvi projekt izrađen je 1881. godine, ali je kazalište izvedeno prema projektu iz 1894. godine. Izvedbu su vodile tvrtke Hönigsberg&Deutsch te Filip Erfort, a radove je nadzirao arhitekt Anton Hruby. Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu ubraja se u značajnija ostvarenja ateljea Fellner&Helmer.

fellnerhelmer2


Zgrada Hrvatskoga narodnog kazališta izgrađena je u neobaroknome stilu prema načelu adicije, odnosno stupnjevanjem volumena prema njihovim funkcijama od ulaza prema prostoru iza pozornice. Ima vrlo složenu kompoziciju i raznoliku arhitektonsku dekoraciju, a obiluje i različitim skulpturalnim prikazima najčešće alegorijskoga karaktera. Vanjska struktura mogla bi se podijeliti na pet dijelova: (1) ulazni dio (trijem i lođa), (2) dio u kojem je predvorje (foaje), (3) dio u kojem je gledalište, (4) dio u kojem je pozornica i (5) dio u kojem je prostor iza pozornice (zakulisje). U ulaznome dijelu ističe se lučno rastvoreni trijem iznad kojega je lođa sa stupovima s korintskim kapitelima i s balustradom kojom gotovo da se stvara ophod oko cijele zgrade; nema je jedino na stražnjem pročelju, a na bočnim pročeljima samo je na pojedinim mjestima prekinuta. Balustrada se ponavlja i u krovnoj zoni, ali također ne na svim dijelovima. Ulazni dio dodatno je naglašen i dvama „tornjevima“ koji se izdižu uz balkon i završavaju kupolom nalik na četverostranu piramidu zaobljenih bridova koja počiva na četverokutnoj osnovi. Tu se ponavljaju stupovi kakvi definiraju prostor lođe. Nakon ulaznoga dijela dodan je nešto širi pravokutni volumen koji ima funkciju predvorja (foajea). On obuhvaća tri prozorske osi i odlikuje se skladnim oblicima. Granica između tih osi dodatno je naglašena četirima pilastrima, koji se stapaju s fasadom, u donjem dijelu i četirima polustupovima u gornjem dijelu. U donjem su dijelu dva ulaza između kojih je prazna niša, na prvome katu su polukružno zaključeni veliki prozori, a na dugome dosta manji pravokutni prozori. Spomenuti polustupovi protežu se kroz oba kata. Na predvorje se nadovezuje gledalište natkriveno velikom kupolom s lanternom. Ono obuhvaća šest prozorskih osi. U donjem su dijelu mali podrumski prozori pravokutna oblika, zatim polukružno zaključeni prozori prizemlja, a na reprezentativnome prvome katu, prozori su isti kao i u toj razini foajea. Drugi kat donekle ima ulogu tambura kupole i rastvoren je manjim pravokutnim prozorima. Najveći dio građevine zauzima prostor u kojem je smještena pozornica. Tu su prozorski otvori nešto manji i na prvome katu ne slijede obrazac uspostavljen na ulaznome dijelu i koji se proteže preko prvoga kata foajea i gledališta, nego se uvodi bogatija arhitektonska dekoracija. Prozorski otvori na svim su etažama pravokutni (na drugome katu gotovo kvadratni). Na prvome katu naglašeni su pravilnom izmjenom trokutastih i polukružnih zabata u službi natprozornika. Prozorske osi odijeljene su polustupovima s korintskim kapitelima. Rubovi ovoga dijela naglašeni su svojevrsnim rizalitima koje u gornjem dijelu čini balkon naglašen parom stupova također s korintskim kapitelima. Na rizalitima se ponavlja oblikovanje fasade kakvo postoji na dijelu u kojem je smješteno predvorje. Kao kruna dijelu u kojem je smještena pozornica izvedena je velika kupola na pravokutnoj osnovi. Prostor iza pozornice ističe se stražnjim pročeljem na kojemu se ponavlja obrazac oblikovanja kao u dijelu u kojem je smještena pozornica, osim što prozorske osi na prvome i drugome katu nisu razdvojene polustupovima, nego pilastrima s korintskim kapitelima. Jedino se na rizalitu ponavlja obrazac s dijela građevine u kojem je foaje, ali su rubovi rizalita naglašeni parom stupova na jednoj bazi. Rizalit je naglašen i trokutastim zabatom s okulusom u timpanu. Na fasadi je fugama izvedena simulacija gradnje kamenim blokovima ističući u donjem dijelu grublju „rustiku“. Prizemlje je od prvoga kata odijeljeno vijencem koji na nekim dijelovima ima niz triglifa, a na nekim niz konzola. Krovni vijenac izrazito je naglašen i svojim „kretanjem“ prati sve dijelove koji se na neki način ističu.