Franjo Klein: crkva Preobraženja Gospodnjega

Franjo Klein: crkva Preobraženja Gospodnjega, 1866.

            Gradnju pravoslavnih crkava u glavnim gradovima Monarhije omogućila je odluka Josipa II. o vjerskoj toleranciji iz 1781. godine, što je potaklo i osnivanje pravoslavne vjerske općine u Zagrebu i kupnju srednjovjekovne katoličke crkve sv. Margarete koju je Franjo I. ukinuo i na čijem je mjestu podignuta pravoslavna crkva Preobraženja Gospodnjega prema projektu Franje Kleina u Rundbogenstilu, tj. njegovu shvaćanju toga stila koji je obuhvaćao neoromaničke, neorenesansne i neobizantske elemente.

 Crkva je izgrađena kao longitudinalna građevina s tornjem na pročelju, pravokutnim pjevnicama uz svetište i završava polukružnom apsidom te je odmaknuta od građevne linije, kako je predviđeno već spomenutom odlukom Josipa II. Zidni je plašt gladak, samo se naziru granice blokova. Prozorski otvori uski su i izduljeni te polukružno zaključeni i smješteni između ritmički raspoređenih pilastara koji u visini polovice prozora imaju trokutaste profilacije. Jedino je iznad polukružno zaključena ulaza smještena bifora. Zvonik osmerokutnoga oblika građen je po uzoru na Hansenovu grčku nesjedinjenu crkvu u Beču. Granicu između tijela crkve i krovne zone čini široki vijenac koji uz samu krovnu liniju ima niz zubaca (denta). Udvostručenim stupićima koji imaju i dekorativnu i konstruktivnu ulogu naglašeni su glavni i bočni ulaz te razveden gornji dio apside.