Visoki (strogi) historicizam

            Visoki historicizam u zagrebačkoj arhitekturi obuhvaća razdoblje otprilike od 1875. do 1885. godine. U tih desetak godina povećava se broj arhitekata koji djeluju u Zagrebu, što ukazuje i na veću potražnju, odnosno češće i bogatije ulaganje. U to vrijeme IsoKršnjavi već ima značajnu ulogu u hrvatskoj kulturi i umjetnosti pa vrlo često utječe na određena arhitektonska rješenja, odabir stila pri novogradnjama i restauracijama i sl. Pri izboru stila u sakralnome se graditeljstvu zalagao za srednjovjekovne stilove, a u javnome za uzore u antičkoj umjetnosti i renesansi. U novogradnjama građevine javne i stambene namjene reprezentativnih vrijednosti podjednako su zastupljene, a kod sakralnih gradnji najčešće je riječ o restauracijama, osobito nakon potresa 1880. godine. Pojavom FriedrichavonSchmidta i njegovih učenika u sakralnoj se arhitekturi počinje primjenjivati neogotika. Kao najznačajniji arhitekt ovoga razvojnog stupnja, ali i historicizma općenito, ističe se Herman Bollé.